Dogadjaj od Presedana

Sve što stoji u romanu je samo mašta i fikcija. Nije mi bila namjera da utemeljujem bilo kakve vrijednosti, već da stereotipe razbijam. Svi citati koji se provlače kroz djelo su u originalu interpretirani, kao i literatura koju sam koristio pri samom pisanju. Nije mi bila namjera da utvrđujem tačnost te literature. Moje je mišljenje da su oni falsifikovani pamfleti, koji su imali za cilj sprovođenje mračnih tajni antisemitskih krugova. U ovome vremenu nekom je opet palo na pamet da oživljava takvu budalaštinu i time skreće pažnju sa istinskih problema koji su ljudima za vratom. Nacionalna mržnja, netrpeljivost, nepotizam, korupcija i bijeda proizvod su nesposobne državnosti, koja se ogleda u nebrizi za čovjeka, a to je, po meni, osnovni problem naše sadašnjice.
Htio sam da ovim djelom predstavim život čovjeka kao egzistencijalnog bića koje, tumarajući u budućnost, ne zna šta nosi sutrašnji dan. Nije mi bio cilj da nekoga povrijedim, kao ni to da nečiji život izložim javnosti. Sve sličnosti su slučajnost. Roman, takođe, ne sadrži moje autobiografske podatke. Roman je više apstraktna forma društvenog metabolizma, koji egzistira kroz vrijeme i bilo kakve insinuacije o tačnosti geografskih, društvenih, političkih i ostalih tvrdnji su nepotrebne. Čitaocu ostavljam golu misao, koja ne treba da se tumači, već da se uživa u čitanju. Balkan je plodno tlo i neiscrpna tema za ovakve i slične priče. Grad koji opisujem i sudbina glavnih aktera je moj način da ironično uspostavim vezu sa čitaocem, kako bi se lakše i bezbolnije progutala stvarnost.
Želja mi je bila da suptilno naglasim mentalitet, žargon, autentičnost i takav kuriozitet predstavim što bolje mogu. Čitaoci će moći da vide signale koje sam naveo, a svako tumačenje je samo slobodna volja konzumenta. Sve ono što sam, lično, želio ovim romanom da kažem je da se, nerealna, teorija zavjere često pretvara u realnu teoriju apsurda.