Kronika provincijskog kazalista

Premda je prošao gotovo nezapaženo u hrvatskoj kritici, roman Kronika provincijskog kazališta pripada najboljim proznim ostvarenjima Pavla Pavličića. U deset poglavlja Pavličić razvija priču o Antunu Lipovcu, čovjeku koji je sudbinski povezan s mjesnim kazalištem. Ono postaje pozornicom i ogledalom njegova života i najvažnijih društveno-političkih promjena prošloga stoljeća.

Središnji je fabularni motiv romana potraga za kipom anđela s kupole kazališne zgrade, a ta se potraga glavnoga junaka za anđelom pretvara u njegovu potragu za identitetom. Sudbina kazališta i sudbina glavnoga lika na taj način postaju jedno, a čitatelju se istovremeno nudi panorama prošlostoljetnih kulturnih, društvenih i političkih prilika što su neumitno utjecale na život običnih, malih ljudi. U ovom romanu Pavličić stvara mitsko mjesto svojih kasnijih proza, gradić Varoš koji mnoge podsjeća na njegov rodni Vukovar.

„Riječ je o jednom od najboljih romana, ne samo Pavličićeva opusa, nego i našeg završnog desetljeća.“

Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija

„Raznoliki mentaliteti ovdašnjih ljudi, Hrvata, Srba, Nijemaca, Židova, njihov desetljetni život međusobne upućenosti jedni na druge, povezanosti, različitosti u odnosu na ostale hrvatske krajeve, sve te opće aspekte tamošnja života Pavličić uspijeva iznijeti, uvjerljivo objasniti i literarno oblikovati pripovijedajući život Antuna Lipovca, njegova provincijskog kazališta, stvarajući literarnu sliku koja može dobro poslužiti i onima koji vole književnost, ali i onima koji ne razumiju povijest ovih prostora ili uzroke zašto su lomovi ovdje česti i ponorni.“

Željko Kliment, Vjesnik